Dova je oslonac i čuvar vjernika

Gospodar vaš je rekao: “Zovite Me i molite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi robuju – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi.” (Gafir, 60.)

Dova ima veliku ulogu i visoko mjesto u islamu i u životu muslimana.

Uzvišeni Allah kaže: “Gospodar vaš je rekao: ‘Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!’” (Mu’min, 60), “Obožavajte zato Allaha, iskreno Mu ispovijedajući vjeru – pa makar to bilo mrsko nevjernicima” (Mu’min, 14), “Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previše glasno mole. I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen, a Njemu se molite sa strahom i nadom; milost Allahova je doista blizu onih koji dobra djela čine” (A‘raf, 55–56), “On je Živi, nema boga osim Njega, zato samo Njega obožavajte, iskreno Mu ispovijedajući vjeru…” (Mu’min, 65)

Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je Vjerovjesnik, a.s.,, rekao: “Allah se srdi na onoga koji od Njega ne traži (koji Ga ne moli).” (Tirmizi, Ibn Madža i Ahmed)

Također se prenosi: “Allahu nema ništa plemenitije od dove.” (Tirmizi)

Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je rekao: “Čuo sam Allahovog Poslanika, a.s., kako govori: ‘Nema nikoga ko uputi dovu, a da mu Allah neće dati to što traži ili od njega otkloniti zlo za šta moli – sve dok u dovi ne bude tražio nešto što je grijeh ili što predstavlja prekidanje rodbinskih veza.’” (Ahmed, Tirmizi)

Kada analiziramo korištenje riječi dova u Kur’anu Časnom i hadisima Poslanika , a.s., vidimo da naše činjenje dove – moljenje pred Bogom Uzvišenim zapravo znači da njome priznajemo sebe Božijim robom i potpuno ovisnim o Njemu te da se u svom robovanju nadamo Njegovoj pažnji i milosti.

Bit dove je dakle naša svijest da robujemo Stvoritelju svome i da tim robovanjem tražimo Njegovu blizinu i Njegovu milost.

Činjenje dove – moljenje je označeno kao ključ Božije milosti, sredstvo približavanja Bogu, činilac uslišanja zamolbi, sredstvo za spas od šejtana i za život duše.

Uzvišeni Allah kaže: “A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravom putu” (Bekara, 186)

Dova je suština ibadeta i njegov duh, jer svrha stvaranja čovjeka jeste ibadet, a svrha ibadeta jeste povezivanje s Allahom, dok je dova ta koja ostvaruje ovu vezu i povezanost u najširem obliku i s najjačim sredstvom.

Činjenje dove ne samo da pomaže čovjeku u izbavljenju od životnih nevolja, boli i tegoba, nego može čak promijeniti konačni ishod života i sačuvati ga od različitih iskušenja. Zato su prvaci islama preporučivali da se požuri s moljenjem.

Bilježi se od Poslanika, a.s., da je rekao: “Dova je srž ibadeta, niko s dovom nije propao!”

Također se prenosi da je rekao: “Obratite se Allahu sa svojim potrebama, i kod Njega se sklanjajte od onoga što vas tišti, Njemu skrušeno zavapite i od Njega molite, jer dova je srž ibadeta. Nema tog vjernika koji će Allaha zamoliti, a da mu neće biti uslišano, pa, ili će Allah to ubrzati i odmah mu dati na Dunjaluku ili će, pak, to odgoditi za Ahiret, ili će mu oprostiti grijehe u mjeri koliko je učio dove – sve ukoliko nije tražio nešto što je grijeh!”

Božija milost spušta se svugdje, međutim, potreba povezana s traženjem i dovom biva snažnija u privlačenju Božije milosti, pa joj se Božija milost odaziva više nego drugim potrebama.

Na ovu vrstu potrebe ukazuje časni ajet u suri Neml: “Ko je Taj Koji se odaziva nevoljniku kad Ga pozove i otklanja nevolju?!” (Neml, 62)

Časni ajet usredsređuje se na dvije tačke: “nevolju” i “dovu”, odnosno na “nevoljniku kad Ga pozove”. A oboje privlači Božiju milost: i nevolja i dova, te kad se sjedine, tad se neminovno spušta Božija milost.

U islamu se, tako, prenosi jasna potvrda značaja dove i iskanja od Allaha, iznošenja potrebe pred Boga i njenog otkrivanja te traženja Njegove milosti. Odaziv Božiji povezuje se s dovom kao u Allahovim riječima: “Gospodar vaš rekao je: ‘Pozovite Me, Ja ću vam se odazvati!’” (Mu’min, 60)

Kur’an, također, potvrđuje činjenicu da je vrijednost čovjeka kod Allaha u skladu s njegovom dovom:

“Reci: ‘Moj Gospodar ne bi vam nikakvu pažnju poklanjao da nije vaše dove!’” (Furkan, 77), kao što potvrđuje i to da je okretanje od dove oholo odbijanje ibadeta Allahu Uzvišenom:

“Gospodar vaš rekao je: ‘Pozovite Me, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće ibadet da Mi čine – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi!’” (Mu’min, 60)

(islam.ba)

Copyright © 2020-2024 Islamska zajednica Bošnjaka u Njemačkoj - Džemat Wiesbaden. Developed by Visualis.