Amra Hodžić: Neke refleksije Jusufovog (as) puta – 1. dio

Život je put, od ezana do ezana (kao sto reče neko). A svačiji put je po različitim šemama iscrtan i svako se na svoj način kroz izazove kreće. Nema pravila niti logike da ako se uradi nešto slijedi nešto. Nije život matematički proračunljiva putanja. Često vidimo da se neko bolje snalazi bez navigacije na otvorenom okeanu nego neko sa navigacijom kroz jasno označene satelitima i radarima potpomognute mape. Svi na svom putu, i oni što lutaju i oni što misle da znaju kuda idu, a samo smo ustvari nosioci uloga u Njegovom projektu koji je za svakoga pojedinačno dizajniran.

Putem se uči i mijenja osoba, prelazi iz jednog u drugo „agregatno“ stanje, postajemo mudriji, oprezniji, opušteniji, hrabriji, pravimo gluposti, učimo lekcije, rastemo ili padamo karakterom i imanom. Na iste pojave i dešavnja svako različito reaguje. Poslovica kaže da ista toplota otopi tvrdi puter i stvrdne razliveno jaje. Tako nas pojave i situacije oblikuju i modificiraju u ljude sa ili bez karaktera, stava, mišljenja, inicijative, tužne, zabrinute ili hrabre, vesele, snažne, motivisane i odlučne. Bezbroj je stanja u koja nas iskustva i pojave dovode.

Onaj ko želi učiti u svemu će ajete naći pa će svoju bibiloteku potrebnu za „life long learning“ svakodnevno obogaćivati, a iskustva će ga jačim i boljim inasnom činiti. Jedna od najinspirativnijih priča koja nas uči zivotu ispričana je sudbinom Jusufa (as). Ovdje iznosim lična zapažanja, koja su danas ovakva a mogu se promjeniti, nisu bazirana isključivo na terfsirima niti na naučnim faktima, nego su plod promišljanja na putu kroz životne lekcije.

Kad je Jusuf usnio san, pohvalio se svome babi. Jedanaest zvijezda, sunce i mjesec u snu zablistaše. San je poklon koji Gospodar na dušu spusti. Poklon koji ako ga pogrešni saznaju izgubljen može biti. Pa kad babi o poklonu ispriča, upozori ga babo da „svoj san braći ne kazuje“. Reče nam Jusufov babo (Jakub as) da naučimo šutiti o onome što snivamo i o onome čime nas Milostivi časti. Jer ima pogrešnih slušatelja i ima pogrešne braće.

I baš ta pogrešna, a rođena braća, Jusufa u bunar baciše. Iako je i njih i Jusufa isti otac (poslanik) odgajao, različiti rezultati odgojne misije su bili. Baciti brata u bunar, slagati da ga je vuk rastrgao, poturiti lažnu košulju, sve im je jednostavno bilo i od ruke im išlo.

Ali Milostivi čuva svakog čistog Jusufa kojeg braća u bunar bace. Dolaze stranci koji će novo poglavlje u Jusufovom životu otvoriti. A braća ostaše privremeno sretni što su „problem“ svog bolesnog srca riješili. Čudna braća i to rođena. Gospodar nadahne onoga koga hoće Uputom i dobrotom, a roditelj crta odgojne mape i dovom realizaciju najboljeg traži, roditelj se trudi a Gospodar upućuje. Zlobnici bacaju u bunar a Gospodar spasioce šalje.

Bačen u bunar, prodat ili kupljen kao stvar, Jusuf novi dom dobi. Daleko od jedanaest zvijezda i mjeseca. Raste i stasava i ljepotom darovani mladić. Da li je samo tjelesna ljepota ono što zavede atraktivnu Zulejhu? Ili je bilo nesto drugo ili treće? Možda karakter, ponašanje, čistoća, svjetlost u licu ili bistrina u oku? Šta li je to što je povelo ponositu damu da kroz Jusufa nauči lekciju čistoće i odanosti Stvoritelju? Njena mapa puta odvede je od griješne strašću nošene ljepotice, koja zatvorom kažnjava onoga ko joj udovoljiti neće, do iskrene pokajnice koja slabost duše priznaje i na sedždu pada.

Iako ovaj put košulja svjedoči da Jusuf nevin je, odbijena strast, Zulejhin povrijeđeni ego neumoljivo kažnjava i sveti se. A Jusuf, znajući da izazov je borba sa onom čije strasti su ponižene, sam za sebe tamnicu bira, on sebi u tamnici bijeg od njenih spletki traži. Veli Jusuf da mu je tamnica od grijeha draža. Ovaj put je košulja istinu svjedočila ali onima koji dokaze vidjeti ne žele dovljno bilo nije.

U bunaru je dječak sam bio. A u tamnici druge ljude sreo, i tumačenjem snova samo jednu od blagodati kojim ga je Gospodar nadahnuo pokazao. Pa kad jednom drugu iz tamnice reče da će on oslobođen biti, Jusuf iskreno, čistog srca, djetinjasto napomenu: “spomeni me kod vladara svoga kad budeš na slobodi!“ Zreli i odlučni mladić u naivno dijete se pretvori i pomisli da će ga se drug na slobodi sjetiti. A drug (prijatelj iz tamnice (!)) kad se slobode domogao Jusufa zatvorenog „par godina“ zaboravio.

Reda se mozaik nelogičnih događaja: nema logike da će braća brata u bunar baciti i da će stranci nevino dijete naći i spasiti, niti je logično da će čisti mladić samo zato što je odbio grijeh u tamnici biti, nije matematički ni da će drug iz tamnice godinama na Jusufa zaboraviti.

A priča se nastavlja po dizajnu koji nam Gospodar priča, za sve one koji su u bunaru ili tamnici, da znaju da po Pravdi a ne po logici život funcioniše. Zato će Njegova milost još jednom košulju, ovaj put kao lijek poslati, a nevinog zatvorenika kao vladara uzvisiti, sunce, mjesec i zvijezde okupiti i nadahnuti Zulejhu da jednu od najljepših dova izgovori.

Jusufovim putem nam Gospodar iscrtava mapu, po nama, nelogičnih pojava koje mjenjaju stavove, stanja i poglede na život onih koji rado čitaju i razumjevati se trude.

Copyright © 2020-2024 Islamska zajednica Bošnjaka u Njemačkoj - Džemat Wiesbaden. Developed by Visualis.