Mustafa Spahić: Čovjek i korijen grijeha

Da bi nešto bilo znanost ili teorijska disciplina mora imati temu, oblast ili predmet kojim se bavi. A šta je predmet nauke, šta ona proučava i šta može izučavati i dokučiti? Pa, samo ono što je Allah stvorio. Nema nauke i naučnika koji proučava ono što Allah nije stvorio. Čežnja, želja, mašta i radoznalost u čovjeku pokušava, posebno pod plaštom nauke, nadići i tu granicu.

Bez obzira na to, dva su principa i načela Allahovog Reda i Poretka. Jedan je Bihalkillah – ono materijalno, vidljivo, mjerljivo, provjerljivo, dokazivo i to je tema i predmet nauke. Naše tijelo – Džism i tjelesni organi kao i nefs – egzistencijalna duša su stvoreni i u određenim granicama dostupni nauci i teoriji: “O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas je od jednog istovjetnog Nefsa – Duše po istom principu, odredbi, formuli i zakonu stvorio” (En-Nisa). Riječ nefs znači duša, živo, stvoreno biće, čovjek, osoba, lice a nefsun vahidetun jeste jedan čovjek, jedna duša, jeste Adem, a.s. Ustvari, Adem je personalno ime za prvog stvorenog čovjeka i poslanika, ali i opće i univerzalno ime za čovjeka. Dakle, čovječanstvo je jedan jedinstven i nedjeljivi ljudski rod kao Benu-Adem – Ademovi potomci, samo od Allaha stvoreni. Nefsovi – duše svih ljudi koje su u Ezzelu sve istovremeno stvorene su tada Allaha za Stvoritelja i Gospodara svjetova i stvorenja priznale: “I kad je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih sinova izveo njihovo potomstvo i zatražio od njih da posvjedoče protiv sebe. Zar Ja nisam Gospodar vaš? I oni su svi odgovorili: Jesi, mi svjedočimo – i to zato da na Sudnjem danu ne reknete: Mi o ovome nismo ništa znali” (El-Earaf, 172).

Slijedom ovog ajeta, mudar, ozbiljan i odgovoran čovjek nikada nikoga – pa ni samog sebe – mimo i osim Allaha, neće umišljati za Stvoritelja i Gospodara svjetova. Slijedeći taj ajet i priznanje svih nefsova imami Gazalija piše: “Vjera je intuitivna i iskonski priznata potreba duše, njen vlastiti unutrašnji doživljaj. Njeno središte je ljudsko srce, a pokretačka snaga i energija je ljubav prema Bogu. Srce poznaje i priznaje Boga, primiče Mu se, radi za Njega i probija se ka Njemu”. Istom magistralom nastavlja i Nerkez Smailagić: “Vjera je, to se svi slažu, stvar srca i duše. Ona se po mnogo čemu duboko korijeni u samoj čovjekovoj naravi – u njegovoj upravo duševnoj potrebi, da nadraste svoje ograničeno biće i da se uzvisi do Jednog do Najvišeg bića pomoću kojeg i sam čovjek doživljava vlastitu punoću i svrhu. Vjera je reagiranje ljudske naravi i njena neprestana težnja prema Bogu”. Evo ajeta u kome se čovjek i ljudi upozoravaju, prosvjetljavaju i osvještavaju: “Mi stvaramo čovjeka i znamo šta mu sve duša – nefs, njegov haje i došaptava. I Mi smo insanu bliži od vratne žile kucavice” (Kaf, 16). Prema Ibn Kesiru, Allahovi meleki su bliže čovjeku od njegove vratne žile kucavice i time se želi pravilno objasniti Božija istovremena transendencija i imanencija prema učenju Islama.

Tu dolazimo do drugog principa Allahovog načela Reda i Poretka – Biemrillah svjetova kao što je Ruh, Meleki, Eshatologija, Džennet, Džehennem, Sudbina, Vječnost, princip stvaranja i održavanja svjetova i stvorenja: “Pitaju te ljudi o Ruhu? Kaži: Ruh – Duh je Emr – Odredba i Stvar Gospodara moga, a vama je dato samo malo znanja” (El-Isra, 85). Biemrillah svjetovi se naukom i teorijom ne proučavaju oni se vjeruju na osnovu Kitaba, Allahove Objave i Knjige koja se preko Poslanika objavljuje.

Čovjek ili insan je troslojna i nerastavljiva cjelina, sastavljen od stvorenog Nefsa i

Džisma ili tijela i preko meleka udahnutog Ruha. Od svih materijalnih, fizičko-bioloških bića koja imaju težinu, veličinu, zapreminu, masu, količinu, površinu, dužinu, visinu, dubinu, jedino je čovjek obdaren od Allaha udahnutim Ruhom. Na Ruhu je usađena savjest, na savjesti moralni zakon, plemenite vrijednosti, univerzalni principi i načela i neuništive spoznaje o Bogu, besmrtnosti i slobodi. Allah se kune sa sedam nepobitnih znamenja: Suncem, Mjesecom, noći, danom, nebom, zemljom i ljudskom dušom: “Tako mi Nefsa, i Onoga koji ga stvori, pa ga nadahnu da znade i shvati šta je zlo, a šta je dobro. Uspjet će onaj ko ga očisti. A stradat će onaj ko ga uprlja” (Eš-Šems, 7-10).

Ruh koji je preko meleka udahnut u čovjeka nikada ne griješi. Međutim, Ahilova peta je Nefs. Čim čovjek makar na sekundu zaboravi na Allaha, d.š., šejtan se spušta na Nefs i navraća ga na grijeh. Nefs je takva energija koja tada i sebe i Džism – tijelo i tjelesne organe pokreće na grijehe i griješenje.

Allah u Kur’anu upoznaje i upozorava svakog čovjeka i sve ljude: “Allah nijedan Nefs ne zadužuje iznad mogućnosti njegove” (El-Bekare, 286). Ono što je stvoreno i što griješi, a to su Nefs i Džism, ima svoj zemaljski kraj i odgovornost: “Nijednom čovjeku – bešeru prije tebe nismo bili besmrtnost dali, ako ti umreš, zar će oni dovijeka živjeti. Svaki Nefs će smrt okusiti. Mi vas stavljamo na kušnju, i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti” (El-Enbija, 34 i 35). “A spletke su kovali i oni prije njih, ali Allah za svaku spletku zna. On zna šta svaka duša – Nefs stiče i zaslužuje, a nevjernici će zbilja doznati kome kuća Sretna pripada!” (Er-Rad, 42). “Danas će svaki Nefs ono što je zaslužio i zaradio dobiti. Toga dana nepravde neće biti!” (ElMumin, 17). Svaka vrsta grijeha, u osnovi je zaborav Boga, zaborav sebe, udaljavanje duše – Nefsa od sebe i nasilje nad ljudima.

Izvor: Preporod, 15. Jun 2020.

Copyright © 2020. Islamska zajednica Bošnjaka u Njemačkoj - Džemat Wiesbaden